nedjelja, 27.04.2008.

POZIVNICA U "SKUPINU PODRŠKE"

htjela bi ovaj svoj "izgubljeni grad" nastaniti ljudima...sretnim ljudima....

koliko je nas sretnih na ovomu svijetu?

ali uistinu sretnih....!?

u ovu skupinu pozvani ste SVI....ne(sretni)

o čemu ja to pričam....

upravo čitam/ studiram knjigu "moć ozdravljenja je u nama" autorice Louise L. Hay....knjiga je rasprodana u 250 000 primjeraka u USA,autorica ima golemo znanje i iskustvo iscjeliteljskih metoda..kao metafizička savjetnica, posvetila je svoj život pomaganju drugih pri otkrivanju i korištenju punog potencijala i stvaralačke moći...

dugo je ta knjiga prebivala na polici moje vitrine..

radi se o nama...o tome kako pomoći sebi....sve nas više manje muče neki problemi, zapravo

od života smo stvorili problem....ja odbijam više živjeti na taj način....

no, razlog zbog kojeg želim nastaniti svoj grad "sretnim ljudima" je savjet u knjizi....

okupiti ljude sa sličnim/ svim vrstama problema u životu....zajednički iznalaziti načine

pozitivnog mišljenja i građenja sebe kao sretnih i zadovoljnih osoba....

možda je ovo sve što sam napisala malo prešturo...no imate li problem u ljubavi? problem s

težinom? poslom? učenjem? depresijom? svi smo u istom sosu....

naučimo podjeliti svoje probleme s drugima, izbijmo osjećaj "sam sam i nema mi pomoći",

pronađimo uzrok naše ne-sreće i sukobimo se s njim kao s najvećim neprijateljem....

temeljna postavke ove knjige:

1.volimo sebe

2.pomozimo sebi

evo za početak ću napraviti kratki rezime poglavlja 2 koji nosi naziv

"slijedite svoj unutarnji glas"

"MISLI KOJE SMO ODABRALI MISLITI ALAT SU KOJIM OSLIKAVAMO PLATNO SVOG

ŽIVOTA"

Slušamo li sebe dok govorimo?

kakve su naše riječi, rečenice...? jesu li pozitivno ili negativno krojene?

kritizirate li se? hvalite? govorite ja ne mogu, neću, drugi su krivi?

ako je tako, sasvim je jasno kako izgleda vaš život....ne možete..nećete...i drugi su krivi...a vi stojite na jednoj stanici...svojevrsna vrtnja u krug...na sigurnom području...gdje su svi putevi isprobani,svi rezultati poznati...a kako bi bilo lijepo izmjeniti svoj život? vi to tako želite...a iznova sebi ponavljate ne mogu....
jeste se zapitali što je zapravo uzrok, onaj pravi uzrok tomu?
vaše misli.,..sve dok mislite da nešto ne možete nećete ni moći....
prvi korak svega je reći sebi:

ja mogu....

ja zaslužujem moći....

voljeti sebe.......

iako će se naći onaj glas u nama, onaj stari način ponašanja koji će reći "e ,ne možeš" vi ustrajte i ponavljajte da možete, zaslužujete i da volite sebe...
nakon nekog vremena postati će navika i model ponašanja da "MOŽETE" koji će potrti stari model ponašanja i učinit od vas sretniju osobu...

bit je u ponavljanju afirmacija i izbacivanja negativnih misli iz svog umnog sustava....

možda će ovo na početku zvučati suludo, ali stvarno je način "samopomoći"

sjetite se kako ste sebi na primjer rekli "ne mogu smršavjeti" i to stalno ponavljali, svoje ponašanje uskladili po tom obrascu...

hajdemo sada reći "ja mogu smršavjeti" i ponavljati to....

ja mogu bolje...ja zaslužujemo bolje....

"SVAKI DAN RECITE ŠTO ŽELITE U ŽIVOTU...RECITE KAO DA TO VEĆ IMATE"


svakako su dobrodošli i vaši savjeti o dobroj literaturi koja se bavi poljem samopomoći, vašim iskustvima ( ako ih imate)...pomoći sebi znači pomagati drugima, stvoriti sretniji svijet...


DOBRODOŠLI!






| 23:19 | Komentari (3) | Isprintaj | #

četvrtak, 24.04.2008.

koliko mi može biti dosadno?

odgovor je : mnogo....

i to se dogodi kad čovjek izgubi smisao postojanja....

sa svojih sad punih 23 godine života trebala bi biti puna energije, spremna osvajati vrhove,

pomicati brda...

istina, trebala bi....

e, sad jesam li to uistinu pitanje je.... ima nade još jer kao život je predamnom....a ja kažem NE...

ŽIVOT JE SAD...u ovom trenutku...na ovom mjestu....a ja pišem o njemu...analiziram ga...a da li

ga djelujem i živim....opet kažem NE....

provodim sate i sate na netu tražeći nešto što bi me zaintrigiralo....potaknulo na nešto...i priznati ću vam, već mi je pun kufer članaka o tome kako biti sretan, kako napraviti ovo, kako napraviti ono....
sve što čitam već mi je davno poznato...znano...isprobano...ili samo mislim da tako jest...
svaki dan samo neka razočarenja, frustriranost,....činjenica: SVIJET JE U DEPRESIJI...ne LJUDI.,...SVIJET KAO KOLEKTIV....
i dok ja razmišljam o tome kako je svijet prije bio drugačiji, kako je život bio ljepši OVAJ MOJ SVIJET postaje dio toga prošlog svijeta....pa ima li kraja tomu? ma naravno, na dan kad budem umirala pa shvatim da bi sve drugačije da opet imam šansu...
ali ta se šansa neće neće dogoditi...ili hoćeš ili nećeš....i to sad....
imam neke svoje postavke davno zastarjele i nikako da im napravim upgrade u skladu s novim postavkama...
evo, na primjer slučaj oko kojeg se razvila polemika u društvu mojih "cura"....
promiskuitet ili ne?
e, gledajući stvari kako stoje teško da se ima opcija koja druga od te....
njima je to neshvatljivo jer sve više manje imaju duge veze ( o kojima bi se dalo žestoko raspravljati) i one žive u onom svijetu gdje je dečkima bilo važno samo da im odgovore na poruku, a pusa prvih pola godine je bio doseg dosega....
a danas..konkretno...u subotu sam upoznala jednog dečka...ma isprovocirala sam ga..i to jako...pa na to nije mogao da ne padne...i završimo mi tako u autu njegovog frenda...lijepo mi je pjevušio, slatke riječi pričao..a ja se luckasto smijem, kužim kud sve to ide...
i tako se malo ljubili...e, ne možemo se ljubiti cijelu noć...tj jutro je već na pragu....
taman se on sav uživio kad sam mu rekla : ne, žao mi je, ali nisam promiskuitetna i samnom neće ići tako...
a činio se baš drag....
pogledao me kao da sam s Marsa pala...nije mu bila baš draga moja rečenica....a što ću mu ja...
ispao je fin kad je rekao da poštuje moje mišljenje...
i brzinom vjetra je vozio do mene doma....kao da me se želi riješiti "čim čim prije, tim tim bolje"
još smo malo pričali u toj ludoj vožnji kad je sve da prostite usrao sa temom emancipacije žena....ka ono po njemu je žena da drži 3 kantuna( rađaj, kuhaj i sjedi kući),a muškarac gazda i faca...uh....kao da me šurenom vodom polio....
nisam htjela svađu pa sam rekla da poštujem njegov stav, ali da se bitno razlikuje od mog ( čitaj: hej, 21 je stoljeće)...no udario mi je kontru kad je rekao da isto tako on poštuje moj stav da nisam promiskuitetna...hm........
no, lijepo me pozdravio i da napomenem nije tražio moj broj mobitela,ali je rekao jednu lijepu rečenicu: mala, nemoj se nikad promijeniti....uvijek budi vjerna sebi i takva kakva jesi...nećeš fulati u životu!
zaključak nakon ovoga svega:

1. naputak dečkima: ako se želite riješiti neke cure svakako začmite temu emancipacije i s time zaserite koliko vam volja! ne bude vam se sigurno javila opet, a ako se to kojim slučajem dogodi mora da joj fali daska u glavi!

2.kaže on : nemoj se nikad promijeniti, ali dalje od mene...svi bi oni kurvu i sveticu...

3. promiskuitet,....oko toga se povela rasprava....kako danas ne biti takav...ako nisi ostati ćeš sam jer je očito trend sex na prvom spoju....ili samo ja nađem takve pacijente...no, bitno je za reći da sam promijenila svoje okorjelo stajalište iz "promiskuitet nikako" u "promiskuitet, da, ali...s pravom osobom"
e, sad...prava osoba...i to je diskutabilno, ali fakat ne treba se dati svakoj budali koja naiđe u našem životu....možda samo malo manjoj budali u kojoj bi se mogle kriti emocije..i prema kojoj bi vi mogli raviti neke emocije....ako ni to ne uspijemo naći onda nam je bez granice dozvoljeno jebati se na svakom ćošku jer je svijet jednostavno takvi...koji upgrade, ha?

| 02:08 | Komentari (0) | Isprintaj | #

lost city

u pravilu bi trebalo u prvom postu reći nešto o sebi, povodu moga pisanja ovdje...

a činjenica je da mi se baš živo fućka za to pravilo, a vjerujem i vama svima...koga sad više

zanimaju povodi nečega, bitno je da se piše, diskutira...da se da povod tomu....da se djeluje...pa

makar i riječima....

i da, još uvijek vjerujem da mogu promijeniti svijet...svoj svijet....

izgubljeni grad je tema moga predloška....

ali baš u tom gradu nađoh sebi mjesta....

za napraviti život tamo gdje više nitko živjeti ne želi,....

eto.....

| 02:02 | Komentari (0) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.